BokipediJa - Kriminalistika

Kad pogledate (super)baku Katu, inače prabaku moje kumčadi, teško možete odokativno povjerovati da je zagazila u 83. godinu života. Morao sam snimiti kako vremešna kuma igra Užičko kolo jer nisam bio siguran koliko bi mi vjerovali na riječ. Doznajte još neke zanimljivosti o ovoj fantastičnoj dami, pa i kroz priloženi video sami se uvjerite o čemu doista govorim.   SUPER-BAKA KATA (lijevo) I MOJE KUMČE MARIJA Ovo je priča kakva potvrđuje narodnu izreku: "Zdrav duh u zdravom tijelu". Moja kuma Kata iz Sonte u svakom pogledu potvrđuje kako je "duboka starost" tek pitanje samospoznaje, a nikako odraz realnosti.  Dakle, prabaka moje kumčadi je jedna doista fascinantna osoba i to kroz više dimenzija posmatranja. Po spoljnom izgledu i držanju sumnjam da bi neko pogodio, čak i približno, da kuma Kata ima 83 godine. No, kad sa njom započnete razgovor ili zaigrate kolo teško vjerujete i u ono šta doista znate. U pitanju je radišna domaćica koju je porodica davn

Najnoviju lakrdiju Tegeltijinog VSTV-a i B-H policijskih agencija vidimo po projektu paradoksalnog naziva "Lopov uvijek biva otkriven". Projekat provode nad dječicom uzrasta do šestog razreda, jer starijima ne mogu prodavati takve bajke. Nego, da upitamo: ko je otkriven od lopova koji su pokrali desetine milijardi društvenog bogatstva? Možda je to zločin vanzemaljaca? MILAN TEGELTIJA Ljudi moji, ovo vrijeđa elementarnu inteligenciju. U zemlji gdje tri decenije vlada neviđena krađa, gdje je teškim lopovlukom pokradena narodna imovina u vrijednosti desetina i stotina milijardi maraka, pravosudne i policijske agencije provode kampanju pod nazivom "Lopov uvijek biva otkriven". Zato kampanju i provode među djecom starosti do 11-12 godina. Iole starije ne pokušavaju ubjeđivati u takve notorne gluposti. No, sa kako glupavom premisom nastupaju naše institucije, naši vrli "stručnjaci", najbolje ću objasniti jednom anegdotom. U pitanju je stvarni

Želite proniknuti u način Dodikovog razmišljanja? Kad pročitate ovu anegdotu sve će vam biti jasno da jasnije biti ne može. No, moramo se vratiti u vrijeme kad stari Bogdo svog Milu šalje na studij u Beograd. Urnebesna priča, a možda je i istinita. Kasnih sedamdesetih prošlog vijeka  naš "predsjednik države i nacije" upiše Fakultet političkih nauka - smijer polit(ik)olog, inače poznat po tome što su na istom bogati seljaci iz unutrašnjosti školovali sinove za buduće političare. Krenuše prva predavanja, a naš Mile blijedo gleda u profesore. Sa trogodišnjom srednjom mesarskom možete zamisliti njegovo predznanje. Elem, nije Mile glup, nego je samo nedovoljno načitan.  Shvativši problem ode u strudentsku biblioteku da nakupuje knjiga i počne se edukovati kako to i priliči mladom brucošu. Međutim, u biblioteci milion knjiga, pa jadniče pojma nema odakle da krene. Shvativši problem priđe mu bibliotekar i reče: "Mogu li kako pomoći?" "Joj, zemljače treb