Operativci SIPA "roštiljaju" prljave policajce i njihove konkubine

Nakon Dodikovog političkog zaokreta SIPA se vratila na prijedorsko područje i nastavlja istrage protiv teško kriminalizovanih "kolega" iz lokalne policije. Sad bitangama valja objasniti šta su mislili pod prijetnjama da bi "najrađe pobili sve pripadnike i saradnike SIPA", ali i počinjena nova krivična djela u funkciji zataškavanja sopstvene kriminalizacije.

U prošlom tekstu na ovu temu najavio sam zaokret Dodikovog režima spram državnih pravosudnih i policijskih tijela, a kakvom ste potonje sami svjedočili. Znalo se šta slijedi, samo, kako tada rekoh: "Prijedorčanima još uvijek nisu javili", pa su pojedine bene krenule na građane koji pomažu i podržavaju operativce SIPA u borbi sa ovdašnjom narko mafijom. 

Ono baš podlo i brutalno udarili su na pojedine kolege, pa na mog prijatelja o čemu sam detaljnije pisao i sa konačnim ciljem - mog hapšenja zbog objava na blogu. Pošto se stvari vraćaju u normalu i operativci policijskih agencija djeluju neometano mogu otkriti određene kontraverze nedavnih dešavanja. Posebice akcentirano na ubistvo načelnika Radenka Bašića.

Vidite, inspektori SIPA su januara i februara 2022. godine na području Prijedora intenzivno djelovali protiv lokalne narko mafije - uključujući i pripremanje likvidacije policijskog načelnika po već poznatim informacijama iz Mostara. Podsjećam da se Aleksandar Miljatović u tom periodu maknuo od svoje mete i uopšte iz Prijedora zbog sumnje da je "provaljen".

Ključno pitanje glasi: je li Miljatović sam uočio sumnjiva dešavanja ili je dobio dojavu od naručioca likvidacije Dalibora Railića? Potom, jesu li Railićevi saradnici u prijedorskoj policiji dojavili prisustvo SIPA na terenu? Mnogo sam pisao o "curenju" informacija prema Railiću i teškoj kriminalizaciji policijskih bitangi, pa nema potrebe trošiti prostor na takve stvari. 

Nedavno hapšenje mog prijatelja po suludoj prijavi "krađe" 60.000 KM od alkoholičarskog šizofrenika i teško asocijalne osobe kako bi se kriminalizovani inspektori dokopali njegovih šest mobilnih telefona i rokovnika vezanih za saradnju sa operativcima SIPA podrazumijevalo je i period pred ubistvo načelnika Bašića. Policijske kriminalčine zanimalo je koliko inspektori državne policije znaju o njihovoj umiješanosti u mafijaške likvidacije.

Pisao sam kako je dva puta unapređivani inspektor (danas načelnik) Milan Laćman nekih osam mjeseci prije ubistva načelnika Bašića dobio informacije šta planira Dalibor Railić. Marko Momić mu je preko Laćmanu i meni odlično poznatog posrednika dojavio za Railićevu namjeru da ubije načelnika Bašića. Vajni inspektor Laćman je blokirao kontakte kako ne bi dobijao nove informacije, a na drugoj strani je roštiljao sa Dugim Railićem i njegovim kumom - kako vidite sa podnaslovne fotografije. 

Zato Laćman prijeti mom prijatelju kako bi najrađe "pobio inspektore i saradnike SIPA", pa nadalje sa sličnom sebi bitangom (načelnikom SKP PU Prijedor) Goranom Karanom organizuje "akcije" protiv ljudi koji znaju surovu istinu zbog kakve im slijede dugogodišnje robije. Preko "inspektorčina" poput Vojislava Lugonje i sa "oštećenima" koje je policija mnogo puta sprovodila na odjeljenje psihijatrije prijedorske bolnice.

Sa druge strane angažovana je Lugonjina ljubavnica Marina Gotvald, čijim širokim spektrom međunarodnog organizovanog kriminala za kriminalne grupe oko Dragana Supića i/ili Dijane Đuđić smo se na još uvijek blokiranom blogu dugo i opširno bavili. Zajedno sa užičkim okorjelim prevarantom Vladanom Vitezovićem zvanim Vitez koji po BiH godinama vara ljude oko raznih osiguranja ili bankarskih posredovanja.

Pa se Marina Gotvald i Vladan Vitezović sastaju sa Milanom Trivanovićem, ranije smijenjenim komandirom policije Novog Grada zbog kriminalnog djelovanja sa tamošnjim krijumčarima droga i migranata, sređuju mu kredite i pogoduju, a ovaj im obećava da će preko ministrovog "stručnog savjetnika" Dalibora Ivanića progurati silne prijave pisane protiv mene. 

Okupila se banda od zla oca i još grđe matere u pokušajima mog hapšenja, pismeno i usmeno me prijavljivala na sve strane, no suštinski problem jeste što su u pitanju kriminalčine odlično poznate policijama Federacije BiH i državnih agencija, pa Hrvatske, Slovenije... Stotinama kilometara daleko policije istražuju ove prevarante, perače novca narko mafije, krijumčare i sve do eskort pratnji, a jedino u Prijedoru bave se njihovim "povrijeđenim ugledom".

Istine radi u više policijskih i pravosudnih tijela samo su ih maršnuli napolje, pa je tako propala "akcija" mog hapšenja zbog onoga šta je na blogu pisano u tekstovima i komentarima. Sa druge strane moj uhapšeni prijatelj i drugi osumnjičeni za "krađu"  60.000 KM od skitnice i psihijatrijskog slučaja još uvijek trpe posljedice policijske torture.

Nesrećnik kog su Laćman, Lugonja i ostatak ekipe brutalno pretukli liječi se bolnički i živi u strahu zbog pretrpljene torture i kontinuiranih prijetnji. Mom prijatelju kadije Danijele Elenkov još uvijek odbijaju vratiti nezakonito oduzeti novac po lažnoj prijavi krađe, a najgore je njihovo pravničko provaljivanje kakvo ih čini nedostojnim sudskih funkcija.

Kad vijeće sudija Osnovnog suda u Prijedoru "zaključi" da je sudija Senad Hadžić imao pravo odlučivati o blagovremenosti žalbe po naredbi za pretresanje i privremeno oduzimanje predmeta ne znam bih li se smijao ili plakao. Pobogu, sudija koji je učestvovao u donošenju odluke koja se pobija pravnim lijekom mora biti izuzet iz daljeg postupanja i govorimo o osnovama obaveznog izuzeća kakve prijedorskim kadijama dokazano nisu poznate.

Drugo, ukoliko Zakon o krivičnom postupku nije propisao rok za žalbu na sudsku naredbu za privremeno oduzimanje predmeta ne mogu se primjenjivati rokovi utvrđeni za rješenja (pravna praznina), a kad postoje zakonske nedorečenosti ili nejasnoće primjenjuje se tumačenje povoljnije za osumnjičenog. Već mi je dodijalo objašnjavati zakonske odredbe preko pojedinačnih predmeta i tražiću opciju da stručnim radovim i predavanjima naučim sudije i tužioce stvarima kakve očigledno mahom slabo poznaju.

Problem što su se sudije pretvorile u "policijske pisare", kako to godinama u svojim tekstovima prezentujem, jeste drugačije i složenije prirode - gdje nema jednostavnih rješenja. I to ponajviše u "pisare" teško kriminalizovanih bitangi za njihove kriminalne naume i interese. Ima vremena da se pojedinim problemima bavimo tematski - kao i prethodnih 11 godina.

No, važno je da su nama bitne policijske agencije ponovo profunkcionisale na prostoru Republike Srpske i u mogućnosti su realizovati neophodne istrage organizovanog kriminala koji je samo u Prijedoru za posljedicu imao više mafijaških likvidacija. Sa druge strane očekujem vrlo brze promjene na vrhu MUP RS i onda godinama čekano čišćenje tog organa od okorjelih krimosa. Čujem da su i kod Dodika "prevršili mjeru".

Sve u svemu Draganu Milojici, Goranu Karanu, Milanu Laćmanu, Voji Lugonji i sličnim "teletabisima" javno poručujem da sam bio spreman za novo hapšenje i takav oblik suočavanja. Pride da dođem do "dokumentacije" koja me zanima i vezano za prijave gore navedenih opskurnih likova, pa da im svima zajedno demonstriram koliko su nedorasli funkcijama. 

Moja malenkost je iz Prijedora otjerala Dalibora Ivanića, Gorana Mikanovića i Sretoju Vujanovića da bi ova "ekipa" došla na funkcije iz mišijih rupa u kakve su ih prethodno satjerali tako da bar meni ne glume "veličine". Možda trebam pisati kako su se sluganski ponašali prema hohštaplerima koje sam najurio odavde i da ih ogolim kako zavređuju? 

Dobili su pozicije i mogućnost da urade nešto konkretno, pa sve do moje javne podrške, a onda pokazali opravdanost djelovanja raznih službi protiv organizovanog kriminala poznatog u širem okruženju, a kakav je jedino "nepoznat" lokalnoj policiji. Najgore, pokazali su pravo lice spram stradanja "kolege" Bašića i kako nemaju minimuma ljudskog i profesionalnog dostojanstva. 

Mjesecima prije javnosti poznatih informacija SIPA oko nauma Dalibora Railića i da je žrtva upravo načelnik Bašić znale su njegove "kolege" i (do)pustile da djeca ostanu bez oca, a društvo bez takvog profesionalca. Pobogu, Marko Momić je pokazao više odgovornosti za Bašićev život i upozoravao šta se planira, ali očigledno preko pogrešnog "kolege" Laćmana i bez svijesti kako ovaj roštilja sa naručiocem zločina. 

Nekih osam dana poslije ubistva Bašića objavio sam gornju fotografiju i pojedinci su shvatili kakvu grešku su načinili, baš kao što su iz kasnijih unapređenja i zataškavanja skontali koliko u toj službi ima časti i uopšte ljudskosti. Potpuno očekivano potonje su se javili blogeru koji ih je zajedno sa Bašićem hapsio i vazda imao ulogu "lošeg policajca", ali dovoljno vidljivo kako rade timski i profesionalno. 

Nismo mogli sačuvati Bašićev život, posebice u okolnostima neviđene izdaje njegovih najbližih saradnika, no možemo bar kazivati surovu istinu o tom nezapamćenom zločinu i raskrinkavati bitange bez zrna morala i savjesti. To što imaju i zloupotrebljavaju policijske značke nije problem kad se mahom zna koliko su prljave, odnosno kakav šljam se udružuje u nadi skrivanja objektivne istine. Čak se ljubavne veze rađaju iz tih kriminalnih zajedništava. Joj Prijedore šta si dočekao!